te kreativnosti i maštovitosti.

Gledanje televizije ograničava dječju maštu i kreativnost, donosi gotova rješenja  i potiče djecu na pasivnost. Usprkos današnjem ogromnom utjecaju televizije kako na djecu tako i na roditelje, ipak je moguće pobijediti tu 'magičnu kutiju' i naučiti djecu kako da se zabavljaju uz pomoć svoje beskonačne kreativnosti.

Vaša će djeca rado prihvatiti činjenicu da se želite s njima družiti i dati vam prednost pred televizijom. I vi se možete ponovo naučiti igrati i uživati u tome kao kad ste bili dijete. 
Postoji cijeli niz aktivnosti i igara za koje nije potrebna nikakva priprema ili je priprema vrlo mala, a pružaju vam sate i sate zabavne igre koje biste inače proveli ispred malih ekrana i slušali crne vijesti koje nas deprimiraju i uznemiravaju…

Evo nekoliko prijedloga koji će poboljšati kvalitetu igre i pružiti vam okvir za aktivnosti bez televizije sa skupinama djece.

• Odmjerite zadatak prema dobi i sposobnostima svoga djeteta. Ako je neka aktivnost preteška, dijete će biti frustrirano. Počnite s lakim, čestitajte djetetu na vještini i uspjehu, a onda predložite da istu aktivnost učinite težom.
• Pustite da vas situacija nosi. Pravila aktivnosti bez televizije služe samo tomu  da započnete igru. Budite fleksibilni i pustite dijete da vodi igru. Dapače, trebali biste potaknuti dijete da izmisli vlastitu verziju igre. Tako ćete ohrabriti kreativnost i samopouzdanje.
• Nemojte nametati natjecateljske igre u kojima je važno pobijediti. Ako nekoliko djece igra neku igru, neka cilj bude pobijediti štopericu, a ne pobijediti jedan drugoga. Ili neka nagrada za pobjedu bude pravo pobjednika da izabere pravila za sljedeću igru, ili da smisli nešto šašavo što će svi ostali morati učiniti.

Cilj ovog teksta nije nagovoriti vas da izbacite televiziju iz kuće već da odredite koliko vremena vaše dijete može provoditi ispred televizije i da strogo provodite tu svoju odluku.
Neki roditelji to čine tako da postave osnovno pravilo prema kojem djeca moraju tražiti dopuštenje prije nego uključe televizor. Drugi male ekrane drže nedostupnima i uključuju ih samo u posebnim prilikama.

Ako su vaša djeca već navikla da određeno vrijeme svakoga dana provedu ispred televizora, nije pravedno odjednom potpuno ukinuti televiziju.  Najbolje je postupno smanjivati vrijeme koje djeca provode gledajući televiziju, sve dok ne dođete do željene razine gledanja.

Ako su četiri sata gledanja televizije subotom i nedjeljom ujutro uobičajena u vašem domu, pokušajte to vrijeme najprije smanjiti na tri i pol sata, pa na tri i tako dalje. O promjeni govorite pozitivno – bit će više igre i zabave, a ne – bit će manje televizije.  Djeca će se vjerojatno sve manje opirati promjeni i sve će spremnije izmišljati vlastite igre i aktivnosti.

Literatura: Benett, R., Benett S., 365 dana bez televizije, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.