prisustvovali kreativnim radionicama u kojima su različitim materijalima ukrašavali kartonske škrinjice.

Tema našeg posjeta Etnografskom muzeju bila je ''Svadbeni običaji u Hrvatskoj''. Naše mentorice bile su nastavnice; Jadranka Mihovilović, Jelena Šiškov i volonterka Marina Žarković.

Zadaci i ciljevi ovog projektnog danu bili su:

a)                  funkcionalni

-         aktualnost starinskih običaja i predmeta u današnjem vremenu

-         razvijanje sposobnosti izražavanja dojmova i doživljaja

-         razvoj motorike i mentalnih sposobnosti učenika

-         razvoj emocionalne inteligencije

b)                  obrazovni

-         muzej kao mjesto u kojem se može puno toga naučiti

-         prenošenje znanja o tradicijskoj kulturi

-         upoznavanje učenika s narodnom tradicijom

c)                  odgojni

-         stari običaji kao nacionalna baština

-         isticanje ljepote i vrijednosti starih običaja

-         poštivanje običaja i povijesti drugih naroda

Sa sadržajem Etnografskog muzeja upoznala nas je muzejska pedagoginja. Čim smo ušli, otišla sam u prvu prostoriju koja mi je upala u oko. Tako sama mogla sam bolje razgledati prostoriju punu oslikanih i ukrašenih škrinja. Nekoć su davno u tim svadbenim škrinjama mladenke nosile svoj miraz (djevojčina oprema prilikom udaje). Svega je bilo u njima, od posteljine (plahte, jastuci, jastučnice, popluni, prekrivači...) do djevočine osobne garderobe (suknje, haljine, podsuknje, marame, čarape, donje rublje...). Posebno me se dojmila škrinja stara dvjesto godina oslikana šarenim cvjetovima i ptičicama. A zanimljivo je da su škrinje ujedno bile i ormari.

Interesantni su mi bili i akvareli koji su bili izvješeni iznad škrinja.

 Pedagoginja nam je pokazala i radnu sobu osnivača muzeja. Sljedeće na redu bilo je oružje. Najviše mi se svidio jatagan, turski mač.

Impresionirale su me i pozlaćene kubure.

A od narodnih nošnji najljepša mi je bila muška odora ''Alkar'' i ''Alkarski momak''. Te dvije nošnje mi se sviđaju zbog zlatnih ukrasa u gornjem dijelu odore. Od ženskih nošnji najljepše su mi bile ''Alkaruša'' i „Splitska nošnja“. Zatim je slijedio nakit. Svidjele su mi se igle za kosu, naušnice i prstenja. Ogrlice su za moj ukus bile malo pre glomazne.

Slijedila je radionica. Ukrašavali smo škrinje raznim materijalima. Bilo je zabavno i poučno. I tako je došlo vrijeme da krenemo natrag u školu. Putem smo razmjenjivali dojmove i poželjeli da ovakvih doživljaja bude što više.

Jelena Prolić, 6.b