koje dolaze.

Djeca potrošači je dokumentarni film o tome čemu su danas djeca izložena u Americi. Na žalost, zahvaljujući „blagodatima“ globalizacije stvar je odavna prešla granice Amerike i ne treba puno pronicljivosti za vidjeti da se te stvari događaju i oko nas, kao što i ne treba puno maštovitosti za zamisliti da ćemo uskoro svjedočiti i ono što se još nije počelo događati, a obrađeno je u filmu.

Trajanje filma je nešto više od 60 minuta, onoliko koliko traje prosječna epizoda popularne sapunice ili svakako kraće od jedne nogometne utakmice. Odlučite želite li uložiti toliko vremena i dobiti neke ideje o uzrocima simptoma koje već zasigurno primjećujete i kod svoje djece jer su izložena sve većim pritiscima na dnevnoj osnovi. Nema pokazatelja koji govore u prilog tome da bi se pritisak na njih mogao smanjiti. Film bi roditeljima mogao pomoći i u objašnjavanju svojoj djeci da neke od njihovih tako jakih želja i zahtjeva u stvari nisu izvorno njihova, već nametnuta od neumorne propagandne mašinerije koja stalno pomiče granice u svom nastojanju da bude što prisutnija sa svojim porukama u dječjim glavama i da na svoj način oblikuje njihove interese i kriterije po kojima su „face“ i „cool“, a sve u svrhu daljnjeg povećavanja profita.

Citati iz filma:

27. minuta filma: Dr.prof. Juliet Schor, redovni profesor sociologije s Boston College: „Oni ih čak prate dok idu u kupaonice. Razgovarala sam s puno ljudi koji su sjedili i promatrali djecu dok se kupaju i tuširaju, gledajući kako se koriste šamponom i sapunom, proizvodima za zdravlje i ljepotu, kako se ta kategorija naziva, kako bi nakon toga pisali izvještaje za njihove klijente što da učine s pakiranjem.“

31. minuta filma: Dr.Michael Brody, dječji psihijatar: „Izgovoriti ću to. Takvi propagandisti su vrlo slični pedofilima. U redu? Oni su stručnjaci za djecu. Ako želiš biti pedofil ili propagandist za djecu, trebaš znati s djecom i što će djeca poželjeti.“

47. minuta filma: Dr. Michael Rich, Dječja bolnica Boston: „To je ogroman, stotine milijuna dolara vrijedan biznis godišnje, koji prodaju zbog roditeljske nesigurnosti. U osnovi ostavljaju roditelje s mišlju da ako im ne nabave te stvari, da će njihova djeca zaostajati.“