i saznali smo kako se ovim zanatom počeo baviti sasvim slučajno. Čim je prvi put dobio kovački alat u ruke, zavolio je posao a ljubav prenio na svog sina. Tako je mlađi Bašić krenuo stopama svoga oca.

U samoj radionici vidjeli smo kovački alat, strojeve,..Gledajući oko sebe, činilo nam se da je toga previše. Iz priče ovih majstora-kovača, saznali smo zašto pojedini alati služe i bez čega se nikako u kovačiji ne može. Nakovanj, vatra, a potom i demonstracija rada barba Danijela.

Neke alate smo dobili u ruke i barem na kratko osjetili težinu kovačkog zanata.

Zanimalo nas je što sve iz ove radnje iziđe kao alat ili proizvod i saznali smo,…

Najpoznatiji su po škarama za vinovu lozu koje im naručuju mnogi ljudi kojima je posao bez tih škara nemoguć. Ali nema onoga što od željeza za naručioce ne mogu napraviti: izrađuju i popravljaju poljoprivredne alatke kao što su: motike, maškline, tesle, sjekire, kosire itd. Izrađuju okove za vrata i prozore, kovane brave, komoštre i peke. Moderno doba življenja pa izrađuju: đardinjere, ukrase u stanu, kapije,…Vladimir nam je pokazao to i na fotografijama i izazvao naše oduševljenje.

Primijetili smo da barba Danijel i Vladimir o svemu pričaju s toliko ljubavi da smo sigurni kako su izabrali dobar posao. Na kraju smo dobili i proizvod nastao u njihovoj radionici.

POTKOVU ZA SREĆU. Tko sretniji od nas. Malu ali veoma vrijednu, Danijelovim i Vladimirovim rukama izrađenu.

A pošto smo došli u jesensko doba, dopustili su nam da se osladimo njihovim mandarinama i šipcima iz njihova voćnjaka. Pa tko što voli, nek izvoli! Slatko okrjepljeni, s potkovom u ruci, vraćamo se kući.

Ipak, da kažemo nešto za kraj: Ova kovačka radnja bogatstvo je našeg kraja. U njoj rade kovača dva, vrijednih ruku i velika srca. Za gostoprimstvo hvala, a u vašem daljnjem radu neke vas prate zdravlje i sreća.

Ostale slike pogledati u foto-galeriji.